Ima li išta prigodnije nego 31.12. zbrojiti račune i napisati jedan blog?
Željela bih napisati svašta.
Željela bih objasniti mnoge stvari.
Sebi i drugima.
Ali neću.
Kad ja krenem u objašnjavanje, stvari najčešće ostaju neobjašnjene.
Ova je godina za mene bila godina prijatelja i godina ljubavi.
Ova je godina za mene bila godina učenja.
O sebi.
O drugima.
Dogodile su se mnoge stvari. Oku vidljive i oku nevidljive.
U svojim intimnim lutanjima prošla sam kroz mnoge uspone i mnoge padove.
Tražila odgovore i ne nalazila ih.
Ovih sam dana u glavi prolazila sve događaje koji su obilježili proteklu godinu. Proživljavala ih ponovo i željela pisati o njima.
U ovom trenutku gotovo da se ni jednog ne mogu sjetiti.
Ali nije mi žao zbog toga, jer sjećanje na događaje nije nestalo.
Samo je ustupilo mjesto nekoj čistoj radosti.
U ovome trenutku užasno sam sretna.
Kada osluhnem srce znam da je godina iza mene bila dobra.
Naučila sam da kada imaš prijatelje, imaš sve.
I možeš sve.
Ove godine sam naučila da što se manje opterećujem, stvari ispadaju bolje.
Badnjak može biti savršen i uz pohane riblje štapiće. Bakalar na nekoliko načina svakako je zamamna pomisao, ali nije nužan da bi blagovanje bilo svečano.
Bogatstvo i svečanost nisu u imanju, nego u doživljaju.
Ove godine još sam naučila da su djeca ptice koje trebaju slobodan let i puno prostora.
Previše brižna ljubav može ti slomiti krila.
A onima koje voliš, želiš da lete visoko i jako.
Naučila sam da vrijedi proživljavati sadašnji trenutak.
Bez sjene onoga što je bilo, i bez kalkuliranja što je slijedeće što će doći.
Samo tako možemo jasnije vidjeti stvari.
Očima ili srcem.
Biti prisutan u sadašnjem trenutku, najbolje je što možeš učiniti za sebe.
Naučila sam da je ponekad prelako reći da voliš.
A preteško dati povjerenje.
Ljubav bez povjerenja nije ljubav.
Ne možeš tražiti od drugih ono što ni sam nisi spreman dati.
Kada sam napokon zaista poklonila povjerenje, naučila sam da ljubav dolazi u svakakvim oblicima.
Zarobljen u očekivanjima, čovjek ju lako ne prepozna.
Odgovor nam ne dolazi uvijek u riječima.
Većinu svog odraslog života donosila sam velike odluke na današnji dan.
Odlučivala sam da ću biti bolja, ljepša, mršavija i pametnija.
Sve sam svoje odluke prekršila.
Ove godine nemam niti jednu odluku.
Samo žarku želju da ne zaboravim sve ono što sam naučila.
samo naprid evo i Nove godine, svakoga dana bit će sve novija i sve pogodnija, zrelija, podatnija.... za blog naravno, i razne spoznaje i građenje sustava kanala za verbalnu dijaereju. nisi jedina koja ima taj poremećaj, možeš i drugima dati primjer.ovo se zove podrška
OdgovoriIzbriši