VAŽNO JE BITI PRINCEZA

Eto i mene nakon dugo vremena :)

Jutros sam se probudila u nekom, baš onako nostalgičnom raspoloženju.
Mix raznih događaja ovih dana u kombinaciji sa pms-om učinio je svoje.

Varšavska je pala.
Nije da sam dežurala tamo dan i noć, kao neke moje drage prijateljice, ali pogodilo me.
Svijet kakav sam poznavala nestaje.
Ili je nestao već odavno, a ovo je samo hladan tuš za buđenje i prihvaćanje realnosti.
Prihvaćanje realnosti mi nikad nije išlo od ruke.
Svoje ružičaste naočale lijepim i popravljam već godinama.
I iako su pukle puno puta, popravljam ih neumorno i ne odustajem od njih.

Pala je i moja obrana od onoga što osjećam prema Zlatku.
Pomirila sam se sa činjenicom da mi nema pomoći.
Ne znam što se treba dogoditi da odustanem od njega.
Ali onako dubinski.
Da ga mogu pogledati bez da mi srce zatitra od čežnje.

Ma nemam ja problema s tim.
Načelno.
Moj je problem što sam tako nesigurna u sebe kada je on u pitanju.
Gledamo se i čitav svijet je moj.
Čitavo tijelo mi je u grču i dlanovi me doslovno peku od potrebe da ga dodirnem.
Onda on pogleda neku drugu i u meni se otvori more ljubomore.

I tako se u meni izmjenjuju najplemenitiji sa najnižim osjećajima.
Ne volim se kada sam takva.
Volim kada sam radosna i kada se smijem i kada sam u harmoniji sa svemirom.

Zapravo, kada je on u pitanju, u svojoj koži se osjećam najugodnije kada sam daleko od njega.
Bar 400 km po mogućnosti.
Volim ga na daljinu, šaljem mu svu svoju ljubav telepatski i harmonija vlada u svemiru.
Idila.


Enivej, danas je u našoj obitelji važan dan.
Suprug večeras ima koncert.
Kada Suprug ima koncert, tu vlada opsadno stanje.
Prvo i najvažnije je da se on dobro naspava.
To uključuje uklanjanje djeteta i osiguravanje optimalnog mira u kući.
I u obične dane Suprug treba deset sati sna da bi se osjećao funkcionalno. Kada ima nastup pritisak oko spavanja penje se na 12 sati.
Onda je tu još pitanje Čovječuljkovog sna, jer da bi izdržao večer on mora odspavati popodne. Što znači da ga treba uzeti iz vrtića ranije i nekako natjerati da odspava. Ukomponirati Čovječuljka koji ne želi spavati i Supruga koji želi spavati u istom popodnevu i istom prostoru...to je gotovo nemoguća misija.
I rezultira time da ja stalno imam grč u trbuhu.

Onda je tu pitanje, naravno, Jela.
Suprug je i inače kompliciran kada je u pitanju hrana.
Na dan koncerta on mora jesti nešto energetski jako, ali opet dovoljno lagano. Nikako nešto previše tekuće, dinstano ili ne daj bože nekakve mahunarke.
Izbor pada na meso i krumpir. To mu savršeno odgovara.
Prekjučer smo dobili nekoliko krasnih domaćih krumpira iz Molvičkih polja.
Napravit ću mu pržene krumpiriće i meso.
Problem kod toga je što se treba napraviti neposredno prije nego se konzumira.
Što znači da ja sat vremena prije kretanja smrdim na prženo i kuhano.

Onda treba ispeglati svu odjeću, kome je što potrebno.
I obući svih.
Naravno da se dogodi da u zadnji čas treba ošišati Čovječuljka i odrezati mu nokte. Suprug dođe na ideju da mu skratim kosu. I pere se pola sata prije polaska.
Što meni ostavlja deset minuta da operem sebe i Čovječuljka.


A svi znaju da su ženski rituali uljepšavanja iznimno komplicirani i dugotrajni.
Koža ti mora biti glatka i bez vidljivih pora, ten ujednačen, blago osunčan ali ne pretjerano taman, šminka lagana ljetna, onako kao da ju ni nemaš na licu.
Kosa čista i lepršava, ali ne neukroćena.
Sve odgovarajuće zone kvalitetno depilirane. I one vidljive i one nevidljive.
Koža meka, nahranjena i podatna. Također lagano osunčana.


Sjedimo tako prije par dana, moja obožavana aromaterapeutkinja, moja druga obožavana aromaterapeutkinja francuzica i ja na kavi.
I ja njima velim kako mi treba nešto. Nešto od čega ću imati kožu kao princeza.
I veli meni Steph da je u tu svrhu, za ovako suhu kožu kakvu ja imama, jedino učinkovit shea maslac.
Ali! Shea maslac treba utrljavati, umasiravati. Od toga se umorim i budem sva crvena i iscrpljena.
Ma kakvi - veli ona - to onako usputno utrljaš.
Ne postoji usputno utrljavanje - pobunim se ja.

Kako ne! - veli ona i usputno utrlja shea maslac po rukama dok elegantno pijucka kavu.

Lako tebi - mislim si ja. Ti si iz Francuske.
Easy chic.

Nema toga kod mene.

Koliko god željela biti lepršava princeza, ja sam ono pravo seljačko dijete.
I koliko god željela usputno utrljavati fine ekološke, organski uzgojene i u kontroliranim uvjetima pakirane zdrave preparate za njegu, ne uspijevam.
Mene to iscrpljuje do kosti.

Evo primjerice danas; prvo trebam na svoju od mora i sunca isušenu kosu nanijeti pakung od kokosa. Namažem to na glavu, sva zadovoljna i čekam. Treba jelte, neko vrijeme da to na glavi odstoji.
Nakon ravno minutu i pol mene ulovi nervoza.
Glavu držim neprirodno ukočenu, jer meni to nije usputno, i zaboli me vrat.
Shvatim da bih mogla za to vrijeme ubiti jednim udarcem dvije muhe, i obaviti depilaciju.
Tako krenem od nogu i obilno nanesem mirišljavu pjenu za brijanje.
U novčano naklonjenim vremenima, depilaciju obavim zajedno sa masažom kod kozmetičarke.
Ovo nisu financijski naklonjena vremena, pa uzmem lijepu ružičastu britvicu u ruke i krenem.
Naravno, avantura završi sa bar jednom porezotinom. Živčano lijepim wc papiriće po nogama da zaustavim krv i zahvaljujem bogu što je dovoljno rano i osušit će se prije nego obučem novu haljinu.
Već sam umorna i odlučujem da je pravo vrijeme da si napunim kadu.
Ubacujem sve svoje divne preparate za kupanje.
Obožavam puniti kadu i nema mi ništa ljepše nego kada zimi pada kiša po mojim krovnim prozorima smještenima ravno iznad kade. Uživam u vrućoj vodi, gledam nebo i sanjarim poluzatvorenih očiju.
Ipak, sada je ljeto. Pogoditi ugodnu temperaturu vode je nemoguća misija.
Kupatilo je maleno, a krovni prozori koji su tako fora po zimi, stvaraju efekt staklenika po ljeti.
U toj fazi više nisam umorna. Pomalo sam već iscrpljena.
A tek je počelo.
Nakon kupanja slijedi već opisano utrljavanje shea maslaca.
Kod mene to ne izgleda elegantno. Nisam francuzica, a i budimo realni, površina tijela koju ja moram premazati, neusporedivo je veća od njene.
Shea maslac ne miriši lijepo, ali je jako jako dobar za kožu.
Zato sam ga ja namirisala eteričnim uljem.
Svojim omiljenim.
Paprovcem.
Nema mi pomoći, vrag spava duboko u meni.

I tako mažem se ja, mažem, utrljavam, umorna sam, vruće mi je, jedva dišem u kupatilu.
To traje i traje.
Na noge onda još nanosim kremu sa čempresom (koju sam sama skuhala molim lijepo). Čempres je dobar za protok limfe, sprječava zadržavanje tekućine i oticanje nogu i svašta nešto.
Eto na što sve jedna uboga žena mora misliti.
Ali treba imati lagane i odmorne noge da se na njima leprša kroz život.
Onda treba još i na, jelte područje dekoltea, nanijeti dodatnu vlagu i neki fini miris.
Opet paprovac, a kaj sad.

I tako kada je mazanje jednom gotovo, a ja bih trebala biti oličenje princeze iz snova, koja leprša sva mekana i mirisna, podignem glavu, pogled mi pada na ogledalo i što vidim?!
Preznojenu, crvenu i raščupanu ženu koja izgleda kao da je pobjegla iz neke ustanove i trčala deset kilometara na + 40 stupnjeva.
Ni P od princeze.

To je trenutak u kojem palim laptop, palim cigaretu i uzimam time out.

Kada se dobro ohladim i lice mi ponovo poprimi djelomično normalnu boju, gasim tada već desetu pljugu, popijem zadnji gutljaj kave i obučem haljinu.
Naravno da mi ne stoji onako kako sam zamislila. Ma ne stoji mi ni onako dobro kako mi je stajala dok sam ju probavala i prije nego sam ju donijela doma.

Ok, slijedi potraga za nevidljivim gaćama i grudnjakom koji će sve zadržati na mjestu.
Šminka.
Obožavam šminkanje i uvijek imam viziju kako ću se našminkati lijepo, onako školski. Od korektora, preko tekućeg pudera, pa pudera u prahu, pa shimmera, pa tri različite nijanse sjenila, olovka za oči, mascara, pa dodatno pudranje usnica, pa olovka, pa ruž pa sjajilo i voila!

Ljepotica je tu!

Takve moje vizije su me jednom koštale, više manje, nekih pet tisuća kuna, kada sam odlučila poharati parfumerije, postati žena koja se lijepo šminka i u dućan ne ide bez barem mascare na trepavicama. Šarenile su se torbice chanela, guerlainea, diora i još svakih nekih šminkica koje sam dovukla doma.

I od tada se našminkala, brat bratu šest do sedam puta.
Ako i toliko.

Volim šminke i sviđaju mi se našminkane žene.
Uza sav svoj trud da to promijenim, kod mene se šminkanje svodi na malo tekućeg pudera i to samo po obrazima, nikako po cijelom licu. Mrvica olovke i mascara. I labello.
U svečanim prilikama neko tamno sjenilo na očima. Ponekad crveni ruž.

Sma sam sebi čudna kada se potpuno našminkam. Izgledam si ozbiljno. I starije. I nekako nisam to ja.

I tako se ja našminkam školski, pogledam u zrcalo i skinem svu šminku.
I nanesem svoje uobičajeno.
Minimalno.

Preostaje još pitanje frizure i spremna sam za polazak.
Ako kosu sušim fenom, naravno preznojim se i budem crvena.
Ako ju pustim da se osuši na zraku bude sva raščupana i lepršava.

U onim prije spomenutim danima, odem kod frizera na pranje i frizuru i to je riješeno.
U ovim drugim danima to radim sama.
More i sunce je učinilo svoje, pa mi je kosa više plava nego smeđa (jel mi to svemir nešto govori?) pa sam si sva čudna.
Pa ju natrackam uljem da bude tamnija.
Organskim ofkors.
Pa se počešljam, pa namjestim kosu voskom, pa ju zaližem, pa ju skupim ukosnicama.
Na kraju ju jednostavno raščupam i stavim cvijet sa strane.
Jer sve ostalo nisam ja.

I spremna sam.

Gledam se.
Shvatim da sam zaboravila lak za nokte.
Histerično se mažem dok Čovječuljak svojom djevičanskom naravi opterećen, vrišti iz prizemlja Zakaaaaaasnit ćemo!!!!!
Suprug je naravno otišao već ranije jer ima generalnu probu.

Zanemarim lak koji je pobjegao preko nokta, kažem si da ću ga izgrebati dok bude trajao koncert i mašući rukama kao kokoš krilima, ne bi li se lak osušio što prije žurim vezati Čovječuljka u auto.
Probajte vezati dijete u autosjedalicu sa svježim lakom na noktima.

Dok se saginjem, haljina se zalijepi za svježi lak na nogama.

Na rubu sam suza.

Udahnem duboko, sjednem u auto, zalijepim osmijeh na lice i krenem.


Užasno je naporno biti princeza.