DOK DIŠEM, NADAM SE

„Da ti se stvarno sviđam, već bi me bila zaskočila.“ – rekao mi je Zlatko.
Prije.
Odavno.
Nema šanse da mi to sad kaže. Strah ga je valjda, da bih sada to stvarno i napravila.

Što to znači zaskočiti nekoga? Kako se to radi?
Imam 32 godine, imam neko, ne bog zna kakvo iskustvo iza sebe, nekoliko seksualnih partnera, nešto više usputnih ljubakanja, nekoliko preljubničkih odnosa i nekoliko pravih ljubavi.
Ali ja nemam pojma što to znači zaskočiti nekoga.
I kako se to uopće radi.

Zapravo, tužno je to reći, ali ja se ni ne sjećam jesam li se ikad s nekim prvi put poljubila a da nisam bila bar malo pripita ili pod utjecajem nekih lakih supstanci.

Fascinira me svijet ljubavnih afera i oduvijek želim doživjeti jednu.
Onakvu pravu.
Kao u filmovima.
Ono kao kad radiš u uredu pa se poševiš sa kolegom na kopirnom aparatu. Ili u sobici sa olovkama, spajalicama i kovertama.
Ili na uredskoj zabavi.

Onako, baš kao u filmovima. Gdje sve djeluje tako jednostavno. Oni se pogledaju, osjete želju i odmah skuže da se trebaju zavući u špajzu.
Zajedno.

Nema pitanja. Nema nespretnih pokreta. Nema nesigurnosti.

Ali kako se to radi u stvarnom životu?

Obožavam pijane razgovore, s mirisom pive i cigareta, u cool prčvajzima uz cestu.
Trkeljanje o smislu životu, o muškarcima, o seksu, o onom zgodnom tipu što stoji naslonjen na vrata. Obožavam zaspati sa mirisom dima u kosi.
Ustajali kafanski vonj i razmazana šminka ispod očiju, ujutro me podsjećaju na dobar provod od sinoć.
Ne smeta mi taj smrad. Volim ga. Podsjeća me na neke davne dane kad je sve bilo puno jednostavnije, a dobra zabava prva stvar na ljestvici prioriteta.
Istuširati se čovjek uvijek može i ujutro.

Nekoć, takve su noći završavale poljupcima sa nekim poznatim ili manje poznatim frajerom. Nehajnim poljupcima sa okusom pijanstva.
Jednom sam se čitavu noć ljubila u discu sa tipom kojemu nisam znala ni ime. Nismo uopće razgovarali. Samo smo se ljubili.
Nisam imala pojma tko je on.
Skoro sam se srušila u nesvijest kada mi je nekoliko dana kasnije osvanuo na vratima.
Vozio je naime, dostavni kamion dućana namještaja.

Nekoć, takve su stvari bile jednostavne.
Danas to drugačije izgleda.

Prvo, gdje su danas prilike za seksualnu aferu?
Ako poželiš zaskočiti nekoga, gdje to napraviti?

„Mi smo se prvi put poševili na poslu, u wc-u!“ – veli mi Ona.
„Ma daaaaaaaaaaaaaaaj???!“ – fascinirana sam ja u potpunosti.

E, TO zvuči totalno filmski.

„A kako? Što si mu rekla? Kako si ga odvukla u wc?“ – pokušavam ja otkriti tajnu svetog grala.

„Ništa.“ – hladnokrvno će ona. „Riječi nisu bile potrebne.“
Ali taj frajer je fakat frajer. Ima određeni broj godina i vrlo određeno iskustvo iza sebe.

Točno to! To je To! To sam oduvijek željela!

Ali, ja nemam wc na poslu.
Nemam zapravo ni posao.
I najvažnije od svega, nemam frajera koji se pali na mene.

Što nas dovodi do drugog problema.
Kako pronaći frajera koji se pali na tebe. A da se i ti istovremeno pališ na njega?

Ona se pali na dečka koji joj donosi toner.
Svi sve printamo kod nje samo da se toner potroši što prije kako bi ona imala razloga nazvati ga da dođe.
Onda on dođe.
I promijeni toner.
I ode.


„Što bi bilo da ga pozovem u stan? Imam stan na pet minuta od posla.“ – pitala je kolegicu.

Kao odgovor, dobila je priču o golubu. Mladom golubu koji kad mu se približiš, počne histerično mahati krilima u pokušaju da odleti.
Ali on još ne zna letjeti. I tako samo nemoćno maše krilima i zasere se.

Mislim da ju je nakon te priče prošla svaka želja da ga pozove u stan.
Ne želiš da se potencijalno sjajna seksi uredska afera pretvori u zasranog goluba.


Ako itko može bez pola frke pronaći frajera, onda je to ona.
Ona je toliko magnetično lijepa.
I sinoć ju je neki mladi umjetnik/intelektualac pokušao impresionirati.
Ali ne zanima ju.
Nju zanima toner.

E, ako ona ne može privući onoga kojega želi, čemu pobogu da se JA nadam.

„A gle, uvijek možeš čekati da mu bude sila otići na wc, pa brzo utrčati za njim.“ – cerekaju se one meni.

Ja ne znam zaskočiti tipa.
Prvo ja sam daleko presramežljiva za to.
Iako na prvi pogled ne djelujem tako, jesam. Oduzmu mi se ruke i noge, izgubim dar govora, spetljam se ako mi se netko stvarno sviđa.

Druga stvar je, kako se pobogu to radi?

Da dođem do njega i pitam ga da ode sa mnom u wc?
Mislim, što bi on pomislio da to napravim!

Da mu priđem i pokušam ga poljubiti?
Pred svima?
Mislim, nije da smo djeca. Svi imamo svoje obaveze i odgovornosti u životu.
Nema šanse.

Ja sam to oduvijek zamišljala kao nešto što se dogodi samo. Baš kao što je Ona rekla. Riječi nisu potrebne. Dovoljno je da se nađete blizu jedno drugome i sve se jednostavno, pa.....dogodi.


Ali odakle uopće prilika da nekoga zaskočiš, čak ako i znaš kako se to radi?

„Gle ako između vas ima kemije, prilika se stvori sama od sebe.“ – kaže mi Ona.

Pretpostavljam da je to istina.
Što znači da između nas, valjda nema kemije.
Ili da je ona jednostrana.
Bolje rečeno, mojostrana.
Ali njegovostrana ne.


A ipak, mislim da svaka žena zaslužuje svoju odraslu aferu. Ne ono supito ljubakanje i pipkanje u mračnom kutu birtije.
Nego pravu odraslu aferu.
Onu kada si trijezan.
Onu kada se pogledate i znate da je to TO.
Onu kada vam riječi nisu potrebne.
Kada se jednim pogledom dogovorite da se nađete vani pokraj auta, u ostavi sa uredskim materijalom, ili u wc-u.
Nije to velika ljubav.
To je susret bez obećanja. I bez budućnosti.
Ali on u sebi nosi sve.
Sve tvoje želje.
Sve tvoje neispunjene potrebe.
Nosi tebe, onakvu kakva želiš biti.
Nosi njega onakvoga kakvoga ga ti želiš.
Nosi osjećaj da možeš odabrati nešto potpuno novo.
Iako to nikada nećeš napraviti.

Nemam posao, ni wc, ni sobicu sa uredskim materijalom, ni bilo kakvo mjesto na kojem bih mogla realizirati svoju odraslu seksualnu aferu.
Što je puno gore, nemam ni tipa s kojim bih mogla realizirati svoju odraslu seksualnu aferu.


Možda sam mogla zaskočiti susjeda koji mi kosi voćnjak. To zvuči prilično seksi.
Dok ne vidite mojega susjeda.
Ali Suprug je ionako kupio kosilicu.

Možda pijani poštar iz moga sela?
Eventualno u nekom drugom životu.
Čak ni tada, ako se mene pita.

Da se zaposlim i tako si stvorim priliku da upoznam nekog ultra zanimljivog tipa, koji će isto to misliti za mene?
Ne loša ideja.
Kad bi taj netko bio Zlatko.

Ali to neće biti on.
Zlatko me ne želi.
Čak i da ga probam zaskočiti, Zlatko bi me odbio.

Čini se da je ovih dana prilično teško doći do odrasle seksualne afere.

A ipak gotovo svi koje poznajem imaju po jednu.