OVIH DANA NOSI SE ZLATKO

Ovih dana svi imaju svoga Zlatka.
Zlatko je postao The Most Wanted Thing On The Market.
Nešto kao Birkin torbica.

Počelo je tako što sam se ja zaljubila u nekoga. I da si olakšam patnju, počela sam pisati blog.
Mnoge žene našle su se u tome.
Čak i onima koje nisu, ideja o imanju Zlatka učinila se zgodna.
Zabavno je imati svoga Zlatka.
To je nešto što bi si svaka žena koja drži do sebe trebala priuštiti.

Budući da sve počinje i završava na fejsbuku, sinoć je fejsbuk bio prepun Zlatka. Svi statusi govorili su samo o tome.

Vodile su se rasprave i analize i na kraju, došlo se do zaključka: Zlatko je sve ono što te čini da se osjećaš živim.

Ili kako je to moja Šumska Vila lijepo rekla „Svatko svoga Zlatka ima. I njeguje. I čuva. Zlatko je kultni status, Zlatko je mala crna haljina, Tiffany lampa, bijeli ronhill. Zlatko je sveprisutan.“

Jedne su svog Zlatka imale i prije.
Druge su počele pažljivije promatrati dečke u uredu, na ulici, u dućanu, u susjedstvu.
Zlatko može biti zgodan trener, dobro definirani vježbač pored tebe, dečko koji ti donosi toner za printer, skladištar u Konzumu u zgradi u kojoj stanuješ, kolega tvojega muža, obiteljski prijatelj ili netko koga poznaš čitav život i odjednom ga pogledaš na novi način.

Jedini kriterij da nešto ili netko postane Zlatko jest da ti stavlja osmijeh na lice i polet u srce.
Zlatko je Zlatko ako se zbog njega osjećaš ljepša. Ako se smijuljiš u sebi bez posebnog razloga. On je kutak u koji se skrivaš ako je dan pretežak.
Zlatko je nešto lijepo. Nešto toplo. Nešto radosno.


Sve je počelo sa mojim Zlatkom. Zlatko je od običnog muškarca dragog srcu mom, postao kult. Postao je slavan. Svi znaju za Zlatka i žele imati jednoga.
Ovih dana nosi se Zlatko.
Jutros na kavi pao je dogovor da si napravimo majice „I ja imam svoga Zlatka“.


A Zlatko?
Da li je on još uvijek Zlatko?

Vjerovala sam da moj Zlatko zna koliko mi je stalo do njega. Vjerovala sam ako i ne zna, kad mu jednom objasnim da će mu to nešto značiti. Bila sam glupa jer sam vjerovala da i ja nešto značim njemu. Stvarno sam u to vjerovala. I nisam željela odustati od njega.

On me držao na kratkoj uzici. Ono što je za njega bio dobitak nije bila toplina koju sam gajila prema njemu. Za njega, dobitak je bio to što sam hranila njegov ego.
Nije on mene držao jer su mu nešto značili moji osjećaji. Držao me isključivo zato jer se od toga osjećao još veći frajer.
Ja sam bila iskrena. Ja ne mogu i ne želim glumiti. Ako volim nije me sram to reći. Ni strah.
Ljubav je dobar osjećaj. Trebalo bi ga dijeliti sa ljudima. Sa onima koji jesu Zlatko i sa onima koji to nisu. Nikoga ne bi trebalo biti strah ili sram reći da voli.

Ja se ne bojim. Zašto da se bojim nečega što je u svojoj suštini toliko dobro i pozitivno.
Ne bojim se ni odbijanja.
Ne zato što sam svetica bez ega.
Ili zato što sam se spremna poniziti do krajnjih granica.
Nego zato što mislim da ako nekome daruješ ljubav tu nema mjesta za strah. Ni za osjećaj poniženosti.
Darivanje ljubavi dar je onome koji daruje.

Sve sam to vjerovala kad sam otvorila srce svome Zlatku.
I ni u jednom trenutku nisam požalila.
Zato jer sam naivno vjerovala da on to duboko u sebi ipak cijeni.

A onda sam shvatila.
On ne prima moju ljubav. Ona ga ne oplemenjuje ni na koji način. Ne znači mu apsolutno ništa. Najveći dar koji mogu dati, za njega je samo hrana za njegov ionako dobro razvijen ego.

Da, on voli biti Zlatko. Ali ne zato jer mu ja nešto značim. Nego zato jer je Zlatko The Most Wanted Thing On The Market.
Najradije bi čitavom svijetu ispričao da je, eto, baš ON Zlatko.
Da je sve počelo baš od njega.

Jučer sam shvatila da više ne mogu. Po stoti put valjda.

Eterično ulje čempresa djeluje na srčanu čakru. Pomaže kod ljubavnih promjena. Olakšava prijelaz.
Eterično ulje paprovca te ispunja čežnjom i seksualnim uzbuđenjem.
Jučer sam koristila oba ulja.
„Ne, ne možeš to raditi. To je varanje. Lažeš sebi. Odluči se!“ – rekla mi je Dobra Vila.

Morala sam isprobati oba. Vidjeti kako će djelovati na mene.

Zlatko me pitao gdje sam. Zašto sam zamišljena.
Nisam mu mogla reći: tu sam, s tobom sam, ali ne mogu te gledati jer gledanje tebe me boli. Nisam mu mogla reći da se duboko u sebi opraštam od njega jer ne mogu više.
Nisam mu mogla reći da mi je slomio srce.
Jer to je zabranjeno.
Jer mi to ne govorimo.
Jer on to ne želi znati.
Jer njega to opterećuje.
Nisam ga gledala ali osjećala sam ga svakim atomom svoga postojanja.
I prevladao je čempres.
Imala sam dojam da svi ljudi čuju kako mi se srce lomi. Iako sam shvatila da njemu nikad nije bilo stalo, imala sam osjećaj da gubim nešto veliko. Nešto što smo mogli imati.
Ali nismo. Jer da smo mogli, imali bi.

I neobično, jučer se jedan stari osjećaj vratio u moj život. Netko mi je pokazao kako je to kad se smješkaš bez posebnog razloga.
Kako je to kad se netko inteligentno šali s tobom, kad na svaku tvoju rečenicu ima još bolju. I kada ti na poruke odgovara odmah. Jer mu je fora zezati se s tobom.

Osjećaj na koji sam uz Svoga Zlatka već bila potpuno zaboravila.
Jer sam uz njega bila glupa.
Jer je on bio faca, a ja sam bila guska. Ona koja će poslati deset poruka da bi dobila jedan odgovor. Baš kako je on to ponosno naglašavao.
„Vidiš, pošalješ mi deset poruka i onda dočekaš odgovor“ – rekao je moj Zlatko.
Njemu je to bilo smiješno.

Zlatko za kojega sam ja mislila da je pametan, dobar, drag, da ima nešto toplo i ranjivo u sebi. Zlatko za kojega sam vjerovala da negdje duboko, kuži i osjeća stvari. Zlatko koji me uvijek znao inteligentno uloviti na udicu.
Ali na žalost, samo zato da bi nahranio svoj ego.

Zapitala sam se jučer: „Zar ja ne vrijedim ipak malo više od toga?“
Zar ne vrijedim da mi odgovoriš na poruku. Da se zezaš sa mnom jer ti je to fora. Da onaj svoj topli pogled neobične boje udijeliš i onda kad je meni to potrebno, a ne samo onda kada si ti raspoložen za to. Ili kad sam ti odmakla dovoljno daleko pa me treba nekako dovući natrag.
Zar ja vrijedim samo onoliko koliko ti hranim ego?

Taj netko tko mi je vratio osjećaj, onaj već zaboravljeni osjećaj, nije moj Novi Zlatko. To je samo netko koga je svemir poslao da me podsjeti.
To je netko tko mi je pomogao da uvidim da tamo negdje vani, ili tu sasvim blizu, postoji Zlatko bolji od Zlatka.

Prošla sam svoj mali osobni pakao u 24 sata. I kada sam noćas legla, znala sam da je gotovo.

Eto moj posljednji dar za tebe Zlatko. Jedini koji tebi nešto znači. Dar koji govori tvojim jezikom.
Postao si brand. Postao si slavan. Svi žele svoga Zlatka.
Možeš ići po ulici i s pravom vikati na sav glas: FUCK ME I'M FAMOUS!