BACK TO BLACK

Danas sam stara i umorna.
Ustala sam se i sva nikakva otišla pod topli tuš. U nadi da će me to razabrati. Čovječuljak se oblačio i iz hodnika su dopirali zvukovi nezadovoljstva.
Napravila sam neoprostivu pogrešku zaboravivši ubaciti veš u sušilicu. I nije bilo čistih trenirki. On naime nosi isključivo trenirke.
Obući će traperice ili neke druge ravne hlače ako ide na koncert. I to je to. Za sve ostale zgode i prigode isključivo trenirke.
Dok sam ja puštala da mi voda ispere negativne emocije iz tijela, on je složio kombinaciju od svjetloplave majice i crvenih traperica.
Traperica za koje me nedavno carinio u benettonu uvjeravajući me da će ih nositi. Jako često. Jako veselo. Jer želi imati traperice kao tata.
Obukao ih je jednom. Na tatin koncert.
On otvori vrata od kupatila da ga vidim.
„Jako si zgodan!“ – oduševim se ja.

„Izgledam kao da idem na vjenčanje, a ne u vrtić!!“ – uzvrati mi on nervoznim krikom.

Ja ponovo zaronim glavu pod vodu. Bez odgovora.

Petnaest minuta kasnije, on sjedi na krevetu u bež trapericama i istoj svjetloplavoj majici, pomiren sa sudbinom.
Ja ispred ormara psujem jer su sve moje crne stvari u istoj onoj neosušenoj mašini veša.
Uzimam rozu tuniku, oblačim ju i odmah potom živčano svlačim.
Bljuje mi se na rozu boju. Gledam ljubičastu. Ista reakcija.

Uz umorni uzdah jedva pronalazim nešto crno i oblačim se dok mi Čovječuljak zabavljeno govori: „Prvo ja nisam bio zadovoljan sa robom, a sad ti nisi zadovoljna sa robom.“

Suprug nailazi baš u pravi, ili baš u nezgodan čas. Ovisi sa čije strane časa se gleda.

Mora da je sa njegove strane izgledalo prilično gadno, jer je još prije prvog gutljaja kave ispalio ponudu da odemo u Maribor u shopping.
Raspoloženje mi se trenutno popravlja.

Put je ugodan, brzo smo tamo. Stignemo i piti kave, pronalazimo neke baš jako fine sendviče i ja sam zadovoljna ulovom.
Današnji score: nekoliko tunika.
Crnih ofkors.

Na povratku sve je divno. Ja odspavam, na carini nas ni ne pogledaju, i još imamo puna dva sata dok treba otići po dijete u vrtić.

U jednome trenutku iz idile nastaje svađa.
Ja smatram da me Suprug ne razumije, a on tvrdi da on čini sve da ja budem sretna, a ja se derem na njega.
Ne derem se na njega, nego na situaciju, velim mu ja.
On ne razumije.
Ja ga mrzim i plačem. Pitam se zašto sam se pobogu uopće udala za njega. I skoro izađem iz auta nasred autoputa.
Nije da bi mi bilo prvi put. Ne doduše na autoputu i ne sa Suprugom.
Reći ću samo; ne pokušavajte to kod kuće.
Ostatak dana ne razgovaramo. Ja ga samo hladno izvijestim da on mora na roditeljski sastanak u vrtić, jer mene previše boli glava. A i natečena sam od plakanja.. I ne ide mi se među ljude.

Kako to obično biva u takvim trenutcima, ubacim se u kuhinju.
Odlučujem kuhati mesni umak sa crnim vinom i puno raznovrsnog začinskog bilja.
Otvaram paket neke fancy ručno rađene tjestenine.
Perem matovilac, rukolu i crveni radič.
Gulim, sjeckam, miješam...ali i dalje se ne osjećam se puno bolje.

Činjenica je da kad sam sa Suprugom u svađi, ja ne funkcioniram najbolje. Ne podnosim to što ima utjecaj na moje raspoloženje. I ne podnosim to što vjerujem da je sebični gad, i to što mislim da mu nije ni bitno hoće li me razumjeti.

Prizivam u sjećanje sve ono što mu inače zamjeram.
I u mislima mu nadodajem grijehe, samo da bih nahranila svoju ljutnju.

U neko doba, evo njega doma. Sav zadovoljan jer kuća miriši na Jelo. Dok jede već drugi tanjur, zadovoljno mi prepričava sastanak. I istovremeno odgovara na 1002 pitanja koja Čovječuljak ima za njega.
Volim tu njegovu osobinu da se unosi potpuno u ono što radi. Osobito u sve ono Što se tiče našeg djeteta.
Uživam gledati tu radost dok se njih dvojica valjaju po krevetu i razgovaraju, i dok ih gledam, glavom mi putuju misli o tome kako je on zaista sjajan otac našem djetetu.

Kako sam bila pošteđena toga da odluke donosim sama, i pošteđena toga da odgovornost nosim sama.
Mislim kako on zaista sa ljubavlju i radošću sudjeluje duboko i potpuno u odgajanju i uzgajanju našega sina.

I kako mi je iznimno važno imati Muškarca Koji Je Savršen Partner Za Uzgoj Djeteta.

Čak ako to i nije Muškarac Koji Me Bez Iznimke Savršeno I Požrtvovno Razumije U Svakom Trenutku.

Odjednom mi naša svađa izgleda glupa i beznačajna. Prihvaćam svoj dio krivice. Ali ga ne izgovaram na glas.
I promptno si opraštam, jer....pa u pms-u sam gađđemit. Stara sam i umorna od samoga jutra.
Imam i ja pravo na loš dan.
Ili nekoliko njih ako mi tako bude po volji :)))