JUST ANOTHER ORDINARY DAY

Šućmurasti neki dan.
Onakav kakve mrzim najviše.
Prvo se pola dana nisam uspjevala razbuditi. Jedva sam se prisilila da odem na vježbanje. Prvi trening nakon deset dana. Teretana gotovo potpuno prazna. Sve nešto bez veze.
Odradila sam neki minimum, tek toliko da mi u Ponedjeljak bude lakše početi iznova pravim tempom.
Obavila sam i kupovinu. Sutra je dan kojemu se jako veselim. Cijela ekipa će se okupiti na viksi kod frendice koja je na par dana dosla iz Švicarske. Dolaze sve moje voljene babe, čak i one iz Splita i Rijeke. Bit će nas prava gomilica.

Čitav dan sam se vucarala po kući potpuno nesposobna započeti nešto konstruktivno.
Popušila sam tonu cigareta, prokleta terasa.
Dok nisam imala gdje sjediti i dok nisam imala stol na kojem bih držala laptop, izlazila sam jedva tu i tamo zapaliti koju. Ovako mi je preudobno pa stalno visim na internetu i pušim.
I ne radim ništa.
Čim nešto započnem kažem si "evo, samo da zapalim još jednu pa ću onda..." i ne napravim ništa.

I tako sam se seljakala sa kauča na terasu i sa terase na kauč.
Suprug je proveo dan spavajući na kauču. Oko 16h popio je pola bočice C vitamina, spremio se i išao vani.

Čovječuljak se motao po kući i on sav bezvoljan. Ovo proljeće, iako djeluje suprotno, i nije baš neko poticajno godišnje doba. Samo ti se spava od njega.

U svemu tome ipak sam uspjela napraviti tri kolača. U stvari dvije su pite pa to računam pod jedno jer je tijesto isto. Složila sam salatu od algi i ubacila meso u senf, ulje i začinsko bilje.
Jesam, skuhala sam i ručak. I to pravi, po Suprugovim kriterijima.
Na kraju sam ipak i sve pospremila.
Imam tu bolest da se ne mogu opustiti u neurednom prostoru. Mogu, ako taj prostor nije moj. Ali kod sebe doma, ja legnem na kauč i umjesto da se uputim u svijet mašte ja samo mislim što sve moram napraviti.
A dnevne obaveze su dosadne stjenice.
Taman kad je sve na svom mjestu, moram skuhati ručak i opet sve izgleda kao da danima nisam uzela spužvu u ruke.
Nije da perem spužvom. Peru mašine. Podove pere Suprug. Zapečatio si je sudbinu kad je odabrao bijele pločice.

Kad je sve napokon bilo gotovo, Čovječuljak u krevetu, mom naravno, sjela sam zapaliti 98765 cigaretu danas i otvorila laptop da napišem post, pojavio se Suprug.
Čudim se zašto je tako rano došao doma.

"Umirem od gladi pa sam došao doma" - objavljuje mi svečano.
"Jesus, pa kupi si sendvič u Pingvinu" - mislim si ja, ali kao svaka dobro odgojena poslušna Žena i Domaćica gasim pljugu i opet ulazim kuhinju. Zadovoljio se salatom od rukole, rajčica i feta sira.
I otišao u studio.

Truli neki dan. Ako Zlatko uskoro ne poduzme nešto, jedino što će se na ovim stranicama moći pročitati je što sam taj dan skuhala za ručak.