SVE MOJE ŽENE

Ne kaže se uzalud da su prijatelji obitelj koju sam biraš. I da je svakoj ženi savršeni partner upravo druga žena. Ili više njih.

Imam pune 32 godine i u životu sam imala puno dobrih i dragih ljudi koji su na svaki način utjecali na moj razvoj.

Počevši od djetinjih prijateljstava od kojih su se neka nastavila i u rano mladenaštvo, preko onih prijateljstava iz srednje škole, od kojih su neka završila i kumstvom, do ovih današnjih prijateljstava koja su se rodila iz sličnih pogleda na život.

U srednjoj školi imala sam genijalnu ekipu. Društvo je bilo miješano i dečki su se družili sa curama i cure sa dečkima. Zajedno smo pili u kafiću finu cugu ako smo imali love, na klupi u parku jeftino vino, ako nismo imali love. Popušili smo zajedno prve cigarete i prve jointe.
Brijali smo međusobno, zaljubljivali se i prekidali, ali uvijek smo na kraju bili ekipa.
Podijelili smo neke stvarno savršene trenutke.
Ne mogu se sjetiti ni jedne generacije iz svoga grada koja se tako luđački dobro zabavljala zajedno.
Moja prva, stvarno velika ljubav potekla je iz školskih klupa.

Jasno se sjećam jednog poslijepodneva, nas nekoliko nagurani na prozor razreda, pušimo pod malim odmorom i zajebavamo se do besvijesti. Sjećam se sebe, sunca na prozoru, mirisa proljeća i nas. Sjećam se svojih osjećaja i misli u tom trenutku. Gledala sam te ljude koje sam voljela i mislila: „Ovo je savršeno. Ovaj trenutak je savršen trenutak u mom životu. Totalno sam sretna, i svjesna sam toga!“
Bili smo maturanti i bio je kraj školske godine.

Samo nekoliko mjeseci kasnije svatko je otišao svojim putem.

Godinama sam osjećala rupu u srcu. Nedostajali su mi svi ti ljudi. Nedostajali su mi oni, i nedostajala sam ja sama sebi, onakva kakva sam bila tada.
Vrijeme i događaji preoblikuju ljude.

Moja udaja i konačno preseljenje stavili su točku na taj period moga života.

Jedno vrijeme preživljavala sam poprilično usamljeno. Rođenje djeteta izbaci te iz cipela socijalizacije samo po sebi, a ako se pritom preseliš u potpuno novu sredinu sudbina ti je zapečaćena bar na neko dulje vrijeme.


Srećom, živimo u nekom novom vremenu pa se ljudi druže pomoću uklete kutije zvane kompjuter i preko opasne močvare znane još i kao internet.

Malo po malo, trebale su mi doduše godine, ali upoznala sam popriličan broj ljudi, sličnog senzibiliteta i sličnih životnih okolnosti.

S vremenom, velika količina ljudi isprofilirala se u manju grupu ljudi.
I naselila se ravno u moje srce.


Danas popodne vucarale smo se po dječjem parku bez ikakvog entuzijazma i želje da se razapinjemo od sprave do sprave.

Pokušavale smo sjesti u hlad u nadi da će se naša djeca zabaviti i bez naše intervencije.
Bezvoljno smo hodale za njima sa zapaljenom cigaretom i šaputale neke svoje priče.
Proklinjale arhitekte koji su osmislili park bez klupi na kojima bi se roditelji odmorili.
I da, uspjele smo izgubiti čak troje djece.

Nemajke jedne.


Sjedile smo na žalu dok su djeca bacala kamenčiće. Kasno popodnevno sunce bacalo je kose zrake na nas.
Gledala sam te žene kako sjede na prašnjavom kamenju, potpuno neopterećene, kako upijaju sunce i smiju se na sav glas. Kako su lijepe u svojoj zrelosti i savršene u svojoj mladosti.
Kako se mladunčad dolazi pomaziti oko njihovih nogu i odmah otrči dalje u svojoj veseloj igri.
Kroz glavu su mi prošli trenutci kada su se brinule zbog mojih briga, kada su me uveseljavale i dijelile samnom moju radost. Trenutci kada su bile zabrinute i kada su dijelile svoju zabrinutost. Kada su bile sretne i dijelile svoju radost.

I razmišljala sam kako sam u životu imala većih i manjih ljubavi, muškaraca s kojima sam se razumijela savršeno i koji su me voljeli i nasmijavali. Muškaraca za koje sam mislila da su mi srodne duše i s kojima sam bila stvarno sretna.
Ali kako ni sa jednim od tih muškaraca nisam osjećala povezanost kakvu osjećam sa svojim prijateljicama. Kako nitko nije imao tu moć da me oraspoloži jednim pogledom razumijevanja.

Gledala sam te žene, sve redom pametne obrazovane i sposobne. Sjedile su na prašnjavim kamenčićima i smijale su se. Bile su savršene. Lijepe u svojoj zrelosti i savršene u mladosti koja je prštala iz njih. I ja sam bila dio njih.
I znala sam da je to taj savršen trenutak.
Trenutak u kojemu sam sretna i svjesna sam toga.
I u tom trenutku znala sam da će takvih trenutaka biti još puno.