HOW TO FIND A MAN WITH COJONES ILI ZAŠTO SE NIKADA NEĆU RASTATI?

Povukla sam gutljaj svoje treće votke i umalo ga popljuvala po stolu kad sam čula svoju Dobru Vilu kako govori: „Nisam vidjela ni K od kolača, a ni od bilo čega drugog:“

Bila je to zabavna ženska večer u kojoj se pretresaju mnoge girly teme i u kojoj se popije koja čašica više, a jutro te dočeka sa grlom izgrebanim od količine popušenih cigareta.

Naravno da je njena rečenica ostala lajtmotiv večeri a bome i današnjeg dana.
Dok sam tukla boks vreću u omiljenom mi fitness klubu, razmišljala sam o tome. Upoznaš tipa, tip ti se svidi, tip nešto započne i sve se nešto kuha, kuha, kuha i sve nešto cici mici i na kraju kao u onoj poslovici „tresla se brda, rodio se miš“. Ćorak.

Kako pronaći tipa koji ima muda?

Kad sam bila curica vjerovala sam u vječnu ljubav prema samo jednom muškarcu. Mislila sam da kad se jednom zaista zaljubiš i udaš u bijeloj vjenčanici da je to - TO.
Nema dalje. Sretan si i lebdiš na krilima ljubavi happily ever after. Ostatak svijeta više ne postoji. Ili postoji, ali ti ga ne percipiraš.


Vrijeme mi je pokazalo da je brak sve, samo ne slika u mojoj glavi. Život je i dalje tu, sa svim svojim ružnim stranama. A ti si i dalje samo čovjek koji diše svojim vlastitim dišnim organima, koji ima svoje vlastite misli, želje i potrebe. I da, koji ima svoje vlastite osjećaje. I koji se, unatoč svemu, može zaljubiti ponovo.

Da djeco, mama i tata se seksaju. I to ne nužno jedno s drugim.

Vodenjak po horoskopu i vodenjak po prirodi, nakon prvotnog šoka prihvatila sam to glatko. U redu je da čovjek ima više pravih i dobrih ljubavi. Pa čak i istovremeno, ako se zvijezde tako poklope. Ne mora ta ljubav nužno doživjeti fizičku realizaciju da bi bila lošija ili bolja. Prihvatiš ju onakvu kakva se nudi. Razgovaraš, smješkaš se, prebrajaš šarene leptire u trbuhu, pjevaš, tužan si, razgovaraš, piješ kavu i....uživaš dok čekaš da prođe.

ALI......the million dollar question is: Kakav je frajer u kojeg se zaljubiš?

Jel on frajer koji zna što hoće? Jel to frajer koji je spreman prihvatiti što osjeća?
I napraviti nešto s tim?
Ili je to tip koji će bacati sve moguće udice, a kad se uloviš na jednu od njih, bacit će te nazad u more?
Jel to tip od kojeg nečeš vidjeti ni K od kolača?
Frajer koji misli da ima muda.


Kada sam upoznala svog Supruga on je bio u braku. Ja sam bila u vezi koja je tada trajala šest godina i sve je vodilo ka oltaru.
Ja sam se zaljubila. Prvu večer.
Sreli smo se opet nakon nekog kraćeg vremena, bili u istom društvu i razmijenili brojeve telefona.
Otputovao je i ja sam mu poslala poruku. Pravila sam se da je poruka bila za nekoga drugoga a da sam ju greškom poslala njemu. Nadala sam se da će mi odgovoriti. Napravio je više od toga. Nazvao me.
Taj dan počeli smo razgovarati i nismo nikad prestali.

Telefonski razgovori, mailovi, sms-ovi. Uvijek smo si imali još nešto za reći.
Nakon mjesec dana zaprosio me.

Ševili smo se na svim mjestima na kojima je uopće moguće izvesti tako nešto. Po klupama u parku, u autu na parkiralištu, zidiću u mraku. Po tri dana ne bi izašli iz hotelske sobe.
Kada smo napokon uselili zajedno u stan, jedino što smo uopće radili bio je seks i ponekad hrana.

Smijala sam mu se, rugala da je ovisnik o braku, koji iz jednog još nije pošteno ni izašao, a već planira novi. Govorila mu da sam se željela samo malo zabaviti, da imam samo 24 godine i da ne želim brak.
I kako uostalom može reći „Odlučio sam te oženiti!“
Zar se mene ne pita što JA želim?

Jednom riječju, nisam imala muda.

Ali moj Suprug je znao da se zaljubio. Znao je da sam ja žena s kojom želi podijeliti, ako ne život, a onda barem dio života. I nije se bojao ničega što je stajalo ispred njega.
Stao je pred mene, pogledao me u oči rekao „Ja sam odlučio, a ti?“

I tako zauvijek postavio letvicu vrlo visoko.

Vjenčali smo se, rodili smo dijete, odgajamo dijete. Razgovaramo manje i svađamo se više. Imamo novaca i nemamo novaca. Pa smo nervozni i mrzimo se. I ševimo se vrlo vrlo rijetko.

Godine su ostavile bolnih tragova na našem odnosu.

Moj Suprug, on je glazbenik. Njegov posao njegov je život, u jednakoj mjeri kao i njegovo dijete. Ne bi mogao živjeti ni bez jednog ni bez drugog.
On traži puno. Traži vrijeme samo za sebe. Vrijeme koje nerijetko traje 12 sati dnevno. On traži vrijeme za svoj neometani san. I spava u drugom dijelu kuće.
On ne otvara poštu jer se boji suočiti sa računima. Ne javlja se na telefone ako zna da će morati prihvatiti neku obavezu koja nije vezana uz njegov rad. On neće promijeniti žarulju na faru mog automobila. I cendrat će zašto on mora sve, ako ga zamolim da napokon nazove servis i dogovori popravak motora. I svako malo putuje na drugi kraj zemaljske kugle.

Ja često plačem i vrištim da želim normalan brak, normalnog muškarca koji ima normalno radno vrijeme, koji je prisutan u životu svoje obitelji, i koji će svog sina naučiti voziti bicikl na dva kotača bez da ja o tome pričam godinu dana.
Muškarca koji voli prirodu, ne kroz objektiv skupog fotoaparata, nego na način da ide na planinarenje bez dvije kutije cigareta i tri kutije andola. Koji ide na plažu i pliva, umjesto da popije četiri kave u kafiću u hladovini.
Muškarca koji će se u Subotu ujutro ustati sa oduševljenim planom o tome kako ćemo provesti dan. I muškarca koji svoju ženu ševi bar pet puta tjedno.

Muškarac kojega ja imam nije sve to. On je nešto posve suprotno.
Ali: moj Suprug je muškarac koji voli otvoreno. Ne boji se i ne srami se svojih osjećaja. To ponekad djeluje kičasto, a ja sam osoba koja se voli lagano izrugivati svemu.
To je moj stil.
Njemu su trebale godine da se navikne na to.
Ali voli me. I navikao se.
Ne ljuti se i nije povrijeđen.
Prihvatio me takvu kakva jesam.
Prihvatio je moju potrebu za slobodom. Prihvatio je da ja ne znam uvijek što hoću. Prihvatio je da sam ujutro euforična a da popodne plačem u sobi. Poznaje me dovoljno dobro da me može usmjeriti kada se izgubim. On je osoba iznimnog senzibiliteta i osjeća svaku moju i najmanju promjenu raspoloženja. On je u svakome trenutku svjestan svega što ja ulažem u brak i nikada ne spominje sve što ON ulaže u brak.

Svojim radom on hrani svoju obitelj. Iako se ja ponašam kao da je njegov posao njegova privilegija i zabava, prava je istina da je njegov posao ono što donosi kruh na stol.

Dok ja sjedim na kavi i tražim SEBE.
A on to nikada u životu nije izgovorio na glas. A vjerujem da je pomislio preko nekoliko puta.


Moj je Suprug muškarac koji je svog sina uputio svijet glazbe, slova i brojeva. Muškarac koji rado čita priče prije spavanja, iako ima disleksiju i to mu pričinja znatan napor. Muškarac koji neće otići na spavanje u drugi dio kuće bez da se ušulja tiho i poljubi dijete i mene.
Muškarac koji sa djetetom ima toliko blizak odnos da ga često osjeća i razumije puno bolje nego ja, koja se toliko hvalim svojim Majčinstvom.

On je muškarac koji me razumije i prihvaća. Svu svoju ljubav daje nesebično. I ne boji se.

Jučer oko četiri popodne dolazi on u kuću i veli da ga glava boli od gladi.
Ja tipkam na laptopu i pogledam ga u panici, svjesna da nema ničega za jelo.

„Sad ću nam fino ispeći jaja“ - velim mu ja.
I on me pogleda sa osmijehom punim ljubavi i kaže mi - „Sad ćeš ispeči dva jaja i onda ideš i neće te biti doma do ujutro, pizda ti materina“
On je muškarac koji me nikada ne pita gdje sam bila, s kim i što sam radila.
Ne zato što ga nije briga. Nego zato jer me voli.



Da mu kažem da moram u Indiju na mjesec dana tražiti svoju bit, rekao bi mi - „Idi ako misliš da ti je to potrebno“. I pritom bi mi platio put.

Zato jer me voli.

U jednom razgovoru rekao mi je "Ako me prevariš, nemoj mi to nikada reći. Jako bi me povrijedilo. Ali ja te nikada ne bih ostavio."

I sad te ja pitam tko tu ima muda?